Vrijeme
Konvertor valuta

Vjenčanja

Dođe trenutak u životu kada svoju ljubav želimo učiniti još posebnijom, kada poželimo svoju sreću i radost podijeliti sa nama dragim ljudima.

Bijela duga vjenčanica koja se vuče po podu, velika crkva , uzvanici u strogim odijelima i večernjim haljinama, limuzine na cesti, ogromna sala i jela na stolu kojima ime ne znam izgovoriti....

Ovo se može nazvati snom skoro svake djevojčice, a kasnije i mlade djevojke – ali ne i mene.
Kada se razgovaralo o vjenčanjima ono što sam ja sigurno znala je bilo to da moje vjenčanje neće biti takvo.

Dugo nisam bila sigurna što želim, sve do jednog trenutka kada sam prije 6 godina ugledala otočić Svete Marije. U trenutku kada sam ušla u crkvicu, pogledala sam Marijana (tada dečka, a danas supruga) i rekla mu da ukoliko se ikada odlučimo vjenčati to mora biti tu – na Mljetu.

Bila je to ljubav na prvi pogled, mi i Mljet.
Čitala sam o Mljetu, o njegovim ljepotama i ljudima, gledala emisije na televiziji, pričala sa ljudima koju se već bili tamo, ali doživljaj i osjećaji koji je ovaj rajski otok , za mene najljepši na svijetu, pobudio u meni su jednostavno neopisivi.

Svakim sljedećim dolaskom na otok upoznavali smo drage ljude koji su nas prihvatili kao svoje. Nije to zbog broja dolazaka (a bilo ih je kroz ove godine dosta), nije to zbog dužine boravka (koliko god su nam to objektivne mogućnosti dopuštale), već zbog ljubav prema otoku koja nas je povezala i vezala za Mljet.

I gdje drugdje nego na mjestu koje je toliko posebno, prelijepo da bi se riječima opisalo, još uvijek neiskvarene ljepote i skrivenih tajni koje čekaju da budu otkrivene, gdje drugdje nego tamo gdje se osjećam najljepše, gdje sam ja ja, opuštena, sretna i nasmijana , gdje drugdje nego ovdije na Mljetu posvjedočiti ljubav svoju u društvu izabranih!

Suton se spušta nad Malo jezero i otočić sred jezera, mir i spokoj jer mi smo jedini na otoku...
Crkvica stara skoro tisuću godina osvijetljena samo svjetlošcu svijeća, moji najdaži na okupu i ja koja koračam prema oltaru ...
Stvarnost u bajci, bajka u stvarnosti...

Uz zvuk mora i valova, i šapat drveća, daleko od svjetla velegrada obasjani zvijezdama, uz domaće vino i to jutro uhvaćenu ribu i sve delicije koje smo si poželjeli, proveli smo nezaboravno veče, proslavili najveći dan u svome životu , a nadam se i obogatili živote svih ostali za jedno magično iskustvo.

Mogla bih nabrajati impresije i komplimente svih uzvanika; od Siska (rodni grad mog supruga i mene), Zagreba, Primorja, Dalmacije, Hercegovine, Slovačke i Velike Britanije, ali citirati ću samo jedan: «I feel priviledged to be here!».

I ja također, i ja se osjećam privilegiranom što sam postala mljetska mlada.

Stara mljetska legenda kaže da zaljubljeni par koji se zajedno okupa u Malom jezeru zauvijek ostaje zajedno.

Mi smo to učinili, a sada je red i na Vas.

Anita Koštić